Mjesec: srpanj 2025.

Neopisivo je kada doživite da Vas Vaši najdraži ne prepoznaju. Jeste li se ikad zapitali, zašto se to događa? I dok svi govore o “fazama” Alzheimera, mi vjerujemo da je to trenutačno stanje, koje se može stabilizirati. Nije potpuno jasno da li nas ne prepoznaju (izgubili sjećanja) ili nas ne vide našim pogledom, nego svojim, pa mi odmah zaključujemo da imaju demenciju. Prozopagnozija je kognitivni poremećaj također poznat kao sljepoća za lica.

_______________________________________________________”__________________________________________________

Alojzije, tko je to s Vama, Vaša kći, upita doktor neurolog. On pogleda u pravcu kćeri i kaže,
Makar što, nije to moja kći!

_______________________________________________________”__________________________________________________

Alojzije Marić

Zamislite na trenutak da gledate njihovim očima, da li bi Vi prepoznali bilo koga?

Slika -Govor koji je održan putem direktnog uključivanja (ZOOM) u “Annual Summit & Expo on Dementia and Alzheimer’s Disease” 19.-20. srpnja 2021. u New Yorku, SAD

Oni ne prepoznaju niti sami sebe, jer ne vide (nije demencija), nego poremećaj vida. Postoji snimak, osoba je željela znati kako je teško slijepim osobama, poslana je u šoping sa zavezanim očima, tada je shvatila kako je njima. Da bi dočarali kako je oboljelima od Alzheimerove bolesti, moguće je kroz film! “Pogled Alzheimera” s 3D.

Slika-ovako bi vidjeli sebe (Oni ne prepoznaju niti sami sebe)

Pitanje je gdje bi vidjeli? Oboljeli od (AB) u ogledalu, vide normalno, zrcalni neuroni vračaju sliku u normalu! Pitanje je da li je to tako kod (AB) ili je tako i kod prozopagnozije?

Svi govore o fazama Alzheimerove bolesti a najbolji opis trenutnog stanja pokazuje jedan istiniti događaj. Postoji jednostavno objašnjenje, Alzheimerova bolest je oštetila mozak, oboljeli ima vizualni poremećaj (prozopagnozija), kognitivni poremećaj kojim je oštećena sposobnost prepoznavanja. Zato je došlo do zamjene (odsjekao je zmiji rep, jer ne vidi našim očima, ne može razaznati gdje je glava a gdje rep. Uvjeren da je odsjekao glavu, on se ne boji!

Povijest Alzheimerove bolesti nije se promijenila od Aloysius “Alois” Alzheimera. Istraživanje je pokazalo točan uzrok nastanka Alzheimera.,te dokaz da su Alzheimer i Alzheimerova bolest različite stvari. Alzheimerova bolest je nus produkt postojanja Alzheimera u organizmu najmanje 5 godina. S istraživanjem, prateći jednu mušku osobu, kroz faze propadanja mozga, NMarić, došla je do saznanja da: Alzheimer nije nasljedan, Alzheimer nije demencija, Alzheimer je zaštita organizma, a uključuje se u određenom trenutku, Globalno je problem, što taj trenutak nitko ne zna prepoznati, pa niti osoba koja je dobila Alzheimer. Fizički dokaz traje kratko i sve bude u redu nakon toga jer Alzheimer je uključio zaštitu AMILOID (prirodna obrana od virusa i bakterija) . Zamislite ovaj način zaštite, MOZAK se otvara u vidu pukotine, Alzheimer prvo “SPRŽI” sve (znamo da tako spaljujemo i rane) a dolazi s amiloidima, koji u Alzheimerovoj bolesti postaju “OTROV” za mozak (nakupljanje plakova). Alzheimer je stalno prisutan kao zaštita organizma pa i u Alzheimerovoj bolesti, nama poznata faza Alzheimerove bolesti (oni imaju brzinu, oni brzo hodaju, oni lutaju), prava istina tog stanja Alzheimer obnavlja moždane ćelije u Hipokampusu, koje je uništila Alzheimerova bolest. Dok je nama dovoljno trčati 30 sekundi uzbrdo (trening za obnovu moždanih ćelija u Hipokampusu), oni trče 14 kilometara za 5 minuta (izvješće iz susjedne zemlje, gdje su našli oboljelog), tražili su ga 5 km a pronašli na udaljenosti od 14 km.) Kada budemo razumjeli Alzheimer, prirodnu obranu Alzheimerove bolesti, tada ćemo imati mnoga rješenja u svojim rukama da se ova bolest stabilizira. Jedno od rješenja je Centar za Alzheimer prilagođen njima a ne nama. Mi stalno njih pokušavamo prilagoditi sebi, umjesto toga trebamo se mi prilagoditi njima, oni nas trebaju. Fizički dokaz udara Alzheimera.

Zrcalni neuroni nam omogućuju da „zrcalimo“ govor tijela, izraze lica i emocije drugih ljudi i tako učimo oponašanjem te usvajamo i razvijamo socijalne vještine i empatiju. Ljudi su socijalna bića, programirana da uče od drugih; stoga zrcalni neuroni predstavljaju temeljnu podlogu za učenje. Zrcalni neuroni aktiviraju se u mozgu kada osoba sama izvodi neku radnju, kao i kada promatra drugu osobu kako radi isto. Upravo zbog toga, smatra se da imaju bitnu ulogu u razumijevanju ponašanja i namjera, učenja na principu imitacije te razvoju emocionalne inteligencije i empatije. Iako su zrcalni neuroni prilično popularno područje neuroznanosti, njihovo postojanje u mozgu čovjeka još uvijek nije eksplicitno dokazano. Nova saznanja /Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila zrcalnim neuronima u kontekstu socijalnih interakcija, no najzanimljivija je njihova potencijalna uloga u empatiji. Postavljene su brojne hipoteze u kojima je istaknuta potencijalna povezanost disfunkcije sustava zrcalnih neurona s patofiziologijom psihopatije i autizma, poremećaja koji se povezuju s poteškoćama u ostvarivanju empatije. Hipoteza NMarić, Alzheimerova bolest uništava neurone, Alzheimer radi zaštitu, stvara nove neurone-zrcalni neuroni. Oni su ta komunikacija, nakon što im se dogodi vizualni kognitivni poremećaj Prozopagnozija, također poznat kao sljepoća lica, kojim je oštećena sposobnost prepoznavanja i pamćenja lica, uključujući i vlastito lice.

Praksa /Dolazimo u radnju, ogledalo preko cijelog zida, oboljeli verbalno krene sam na sebe, ja kažem „maši mu“, on podiže ruku i maše i počne se smijati. Odjednom vidi mene, ja mu mašem, on meni maše, šaljemo si puse, sve se odvija u ogledalu, pričamo preko ogledala. Isto se događa i sa obrisom na staklu, televizoru kada je ugašen i sl. Oni znaju komunicirati s nama, mi ne znamo komunicirati s njima. Ako volite svoje najmilije, oni su samo promijenili percepciju, princip je isti, promijenite i Vi. Oni Vas ne mogu razumjeti, Vi njih možete. Jedan običan dan s Alzheimerom, odjednom me zove u kupatilo i pokazuje na ogledalo. U stvarnosti me ne vidi, u ogledalu me vidi. O sebi govori „ON“. Zamislite te emocije, kada ti to kaže otac, a ti znaš da mu ne možeš pomoći.

Svi znamo, da led očuva tijelo. Zamislite sada da je osoba aktivna a jedan dio nje MOZAK, određeni dio mozga ZALEĐEN. Taj dio s pravim lijekovima može se odlediti u roku dva sata (studija Slučaja AA. Marić). Oboljeli od Alzheimerove bolesti, nepokretan više od godinu dana, ukočen, ne govori, nikog ne poznaje, ima nekontrolirane pokrete jezikom, ispušta jezive krikove i sl. Faze Alzheimerove bolesti ne postoje, postoje trenutačna stanja bolesti, koja se kod njih izmjenjuju. Kada bi postojale faze, ovo bi bila zadnja faza Alzheimerove bolesti. Nakon dva sata (terapija na OHBP), AA. Marić: potpuno otkočen, izgovara riječi, pokreće ruke i noge, sjedi sam na kolicima, sam drži u ruci kolač i jede. Dio mozga koji je oštećen (postoji pretraga kao dokaz), oporavlja se za dva sata. Upitno je da li nas uopće zaborave ili je to trenutačno stanje Alzheimerove bolesti, koje je moguće „ODLEDITI“, skinuti paučinu s njihovih sjećanja, koja su tu, postoje, nisu uništena. Ovu hipotezu potvrđuju činjenice:

__________________________________________________”________________________________________________

Sada sve znam, pričaj mi brzo, zovi mi mog unuka Emanuela, želim mu nešto reći!

__________________________________________________”________________________________________________

Alojzije Alojz Marić

Ako su sjećanja zauvijek izgubljena, uništena, onda ih oboljeli ne bi mogli vratiti niti na trenutak. Alzheimerova bolest uništava, Alzheimer štiti i pohranjuje. Želimo dokazati da MOZAK poput kompjutera, čuva njihova sjećanja, samo mi ne znamo pravi put do skrivene memorije. Mi radimo na tome i vjerujemo da je moguće oboljelog vratiti u dobro stanje i održavati ga STABILNIM.