Svi znamo, da led očuva tijelo. Zamislite sada da je osoba aktivna a jedan dio nje MOZAK, određeni dio mozga ZALEĐEN. Taj dio s pravim lijekovima može se odlediti u roku dva sata (studija Slučaja AA. Marić). Oboljeli od Alzheimerove bolesti, nepokretan više od godinu dana, ukočen, ne govori, nikog ne poznaje, ima nekontrolirane pokrete jezikom, ispušta jezive krikove i sl. Faze Alzheimerove bolesti ne postoje, postoje trenutačna stanja bolesti, koja se kod njih izmjenjuju. Kada bi postojale faze, ovo bi bila zadnja faza Alzheimerove bolesti. Nakon dva sata (terapija na OHBP), AA. Marić: potpuno otkočen, izgovara riječi, pokreće ruke i noge, sjedi sam na kolicima, sam drži u ruci kolač i jede. Dio mozga koji je oštećen (postoji pretraga kao dokaz), oporavlja se za dva sata. Upitno je da li nas uopće zaborave ili je to trenutačno stanje Alzheimerove bolesti, koje je moguće „ODLEDITI“, skinuti paučinu s njihovih sjećanja, koja su tu, postoje, nisu uništena. Ovu hipotezu potvrđuju činjenice:
__________________________________________________”________________________________________________
Sada sve znam, pričaj mi brzo, zovi mi mog unuka Emanuela, želim mu nešto reći!
__________________________________________________”________________________________________________
Alojzije Alojz Marić
Ako su sjećanja zauvijek izgubljena, uništena, onda ih oboljeli ne bi mogli vratiti niti na trenutak. Alzheimerova bolest uništava, Alzheimer štiti i pohranjuje. Želimo dokazati da MOZAK poput kompjutera, čuva njihova sjećanja, samo mi ne znamo pravi put do skrivene memorije. Mi radimo na tome i vjerujemo da je moguće oboljelog vratiti u dobro stanje i održavati ga STABILNIM.
